Pirinejski Planinski Pas
Stranica 1 / 1.
Pirinejski Planinski Pas
Zemlja podrijetla: Spanjolska/Francuska
Povijest pasmine:
Ime ove pasmine dolazi od lanca planina koje stite ulazak na Iberski poluotok izmedju Francuske i Spanjolske, gdje su stoljecima koristeni kao pastirski psi u kombinaciji s Pirinejskim(Baskijski) ovcarom. Ovu pasminu krase razlicita imena ovisno o drzavama i kontinentima a kod nas su poznati kao Pirinejski Planinski psi. No bez obzira kako ih zvali (Great pyr, PMD, PPP), ovo su prekrasni primarno bijeli psi koji su stoljecima zivjeli u idilicnom suzivotu s stanovnicima Pirineja a i sire.
Pasmina je vjerojatno evolvirala od grupe pretezno bijelih cuvarskih planinskih pasa koji su obitavaili u Maloj Aziji prije 10.000 do 11.000 godina. Pretpostavlja se da su dosli na podrucje Pirineja oko 3000Pr.Kr s svojim pastirima i ovcama. Tamo su se susreli s domacom populacijom Baska potomaka prethistorijskog Cro-Magnonca. U izolaciji Pirinejskog lanca kroz milenije, pasmina je razvila jedinstvene karakteristike za pastirske pse (LGD- livestock guardian dog).
Pirinejci su lupomolossoidi za razliku od mnogih slicnih pasmina molosoidnog tipa. Iako je zasigurno bilo krizanja kroz stoljeca, Pirinejci nisu mastifi i njihovi lupomolossoidini predci nisu nuzno iz mastifske porodice. Drugi psi iz regije odgovaraju tom standardu kao Pirinejski i Spanjolski mastiff. Takodjer nije slucajno da su Pirinejci otprilike (+) velicine sivog vuka.
Pirinejac, planinski pastirski pas je kroz milenije i stoljeca provedena uz covijeka razvio dubok odnos s svojim pastirom, stadom i obitelji. Francuski pisani izvori iz 1407g. govore o velikoj koristi ''Velikih pasa planina'' kao cuvara dvorca u Lurdu (i danas sluze kao cuvari dvorca i svetista u Lurdu).
1675g. prihvaceni su kao Kraljevski psi Francuske od strane Dauphina na dvorcu Luja XIV, i posljedicno potraznja za njima je izuzetno narasla medju Francuskim plemstvom. Zbog svog izrazito dobrog njuha i savrsenog vida, jedan pas se vodio kao dva covijeka, bilo kao cuvari dvorca ili pratioci pastira. Iako je zanimljvo njihovo koristenje od strane plemstva i kraljevskih obitelji, slavu ovom psu je donjela njihova besmrtna predanost njihovom vlasniku, obitelji i stadu.
Preko oceana:
1662 godine dovedeni su u Newfounland kao pratioci Baskijskih ribara pri osnivanju novog naselja. Tu su ih poceli pariti s kovracavim crnim retriverima, omiljenima medju Engleskim naseljenicima. Ovo krizanje je rezultiralo Landseer (crno bijeli) Newfoundlanderom. Prvi psi u SAD-u su dovedeni od strane Generala Lafayetta 1824 godine. On je poklonio 2 muska psa J.S. Skinneru autoru ''The Dog and Sportsman''. 1850 Kraljica Victorija je posjedovala Pirinejca i posljedicno 1885-86 English Kennel Club ih je registrirao kao pasminu i predstavio ih na izlozbi u Crystal Palaceu.
1870 godine Pirinejac je koristen uz druge velike pasmine za ozivljavanje St. Bernarda koji su jako pali u broju zbog losih prilika u Svicarskoj (lavine poglavito).
Pocetkom 20st. pasmina je gotovo nestala, zbog manjka prirodnih neprijatelja a i time svrhe za njeno drzanje.1907 Monsieur Dretzen iz Pariza skupa sa Grofom de Bylandt od Nizozemske i Monsieur Byasson od Argeles Gazostsa osnovali su Club du Chien des Pyrenées (CCP) A.K.A. Argeles Club u Argeles Gazostu. Pretrazivali su Pirinejski lanac za ''bezgresno tipicne'' primjerke koje su potom parili u Parizu. Nakon Prvog Svijetskog rata broj i kvaliteta pasmine su bili ozbiljno ugrozeni, tek uz velik trud odredenih uzgajivaca koji su se udruzili u Reunion des Amateurs de Chiens Pyreneans klub koji i danas postoji, Pirinejci su spaseni. Oni su izdali standard pasmine 1927. U Drugom Svijetskom ratu sluzili su za vucu artiljerije preko Pirineja i Alpa i nakon svrsetka takodjer im je broj znatno pao no francuski uzgajivaci su opet vratili pasminu na noge. Danas Pirinejaca ima u gotovo svakoj drzavi a u zemljama poput Kanade koriste se u iskonskom obliku najcesce u kombinaciji s Maramencima.
Standard pasmine:
Opci izgled:
Mocan i impozantan pas s odredenom elegancijom. Velik, snazne gradje ali ne glomazan.
Karakteristike:
Prirodni cuvar ovaca i pastira.
Temperament:
Tiho samopouzdan. Nervoza i neprovocirana agresija se smatraju manama.
Glava i lubanja:
Snazna glava bez gubitka teksture dlake, meka (without coarseness neznam kak da prevedem ), ne prevelika u korelaciji s velicinom psa. Lubanja zakrivljena gledano sprijeda i sastrane. Sirina na najsirem djelu otprilike jednaka kao od zatiljka do
stop-a (prijevod? xD). Glava promatrana odozgo treba davati ''V'' oblik, dobro ispunjena ispod ociju. Strane gotovo ravne i dobre dubine. Bez ocitog stop-a ili pretjerano klepavih hrbtova obrvi, samo mala brazda, tako da su njuska i lubanja spojene blagim padom. Snazna njuska, srednje duzine, lagano zasiljena pri vrhu. Nos crni.
Oci:
Oblika ljesnjaka, tamno jantarno-smedje boje. Close-fitting trepavice nekako nepravilno smjestene, obrubljene crnim. Padajuca donja trepavica nije pozeljna. Inteligentan i kotemplativan pogled.
Usi:
Relativno male, trokutaste, zaobljene na vrhovima. Polozene uz tjelo, malo podignute pri uzbunjenosti ili promatranju.
Usta:
Kompletno zubalo, zdravo, snazno i ravnomjerno. Skarni zagriz je ispravan, ali se tolerira i pincher zagriz. Close-fitting usne, gornja preklapa donju. Nepce crno ili isarano crnim pigmentom.
Vrat:
Snazan, dosta kratak. Mali ili bez podvratnika.
Prednje noge:
Snazna ramena, leze blizu tjela. Srednja nakrivljenost izmedju lopatica i gordnjeg djela noge. Noge ravne, teske kosti, misicave. Laktovi ne predaleko od prsa, a ni preblizu. Veze cvrste.
Trup:
Siroka prsa dolaze do malo ispod laktova; stranama lagano zaokruzenim prsni kos se proteze dosta iza. Dugacka ledja, siroka, misicava, ravna. Muzijaci imaju naglaseniji struk.
Straznje noge:
Siroke snazne prepone, istaknute butine, lagano padajuci krtnjak, ujednacen prijelaz u rep. Snazni dewclaws (2 dodatna prsta na straznjim nogama), nedostatak je vrlo nepozeljna osobina. Noge ravne, mogu malo naginjat prema van.
Sape:
Kratke, kompaktne, prsi lagano idu u luk, cvrsti nokti.
Rep:
Bujan u korjenu, postepeno se usiljuje prema vrhu, preferirano svijen. Gusta duga dlaka. Nosi ga spustenog lagano svijenog u stranu, dize ga postupno pri zainteresiranocu ili uzbunonjenoscu kada je dignut svinut u krug visoko iznad njegovih ledja
Krzno:
Debela podlaka fine dlake. Gornja dlaka deblja, grublja, ravna ili valovita, nikada kovrcava. Duza prema repu. Formira grivu oko ramena i vrata. Zenke imaju meksu dlaku i manju grivu oko ramena i vrata.
Kretanje:
Vrlo slobodno, neumorno nikad nezgrapno. Relaksirano, pokretan snaznim straznjim nogama. Krece se u svojim kapacitetima, ipak krece i u erupcije brzine. Hoda sporijim ritmom.
Boje:
Bijela
Bijela prosarana - sivom, svijetlo smedom, ''rust'', vuk sivom, ''badger'', svijetlije inacice limun boje. Na glavi, usima, repu, cak i par po tjelu je dopusteno.
Ostale nepozeljne
Crni nos, i crni obrub oko ociju. Jetrene i roze pigmentacije nepozeljne
Velicina:
Minimalna visina u grebenu: 70cm muzijaci, 65cm zenke. Vecina ce znatno premasit ove mjere, velicina je esencijalna pod uvijetom da su tip i karakter zadrzani.
Minimalna tezina: 50kg muzijaci, 40kg zenke, ovo je tezina za minimalnu visinu, veci psi su tezi. Tezina je proporcionalna velicini, dajuci mocnog psa velike snage, pretjerana tezina zbog nakupina sala je nepozeljna.
Povijest pasmine:
Ime ove pasmine dolazi od lanca planina koje stite ulazak na Iberski poluotok izmedju Francuske i Spanjolske, gdje su stoljecima koristeni kao pastirski psi u kombinaciji s Pirinejskim(Baskijski) ovcarom. Ovu pasminu krase razlicita imena ovisno o drzavama i kontinentima a kod nas su poznati kao Pirinejski Planinski psi. No bez obzira kako ih zvali (Great pyr, PMD, PPP), ovo su prekrasni primarno bijeli psi koji su stoljecima zivjeli u idilicnom suzivotu s stanovnicima Pirineja a i sire.
Pasmina je vjerojatno evolvirala od grupe pretezno bijelih cuvarskih planinskih pasa koji su obitavaili u Maloj Aziji prije 10.000 do 11.000 godina. Pretpostavlja se da su dosli na podrucje Pirineja oko 3000Pr.Kr s svojim pastirima i ovcama. Tamo su se susreli s domacom populacijom Baska potomaka prethistorijskog Cro-Magnonca. U izolaciji Pirinejskog lanca kroz milenije, pasmina je razvila jedinstvene karakteristike za pastirske pse (LGD- livestock guardian dog).
Pirinejci su lupomolossoidi za razliku od mnogih slicnih pasmina molosoidnog tipa. Iako je zasigurno bilo krizanja kroz stoljeca, Pirinejci nisu mastifi i njihovi lupomolossoidini predci nisu nuzno iz mastifske porodice. Drugi psi iz regije odgovaraju tom standardu kao Pirinejski i Spanjolski mastiff. Takodjer nije slucajno da su Pirinejci otprilike (+) velicine sivog vuka.
Pirinejac, planinski pastirski pas je kroz milenije i stoljeca provedena uz covijeka razvio dubok odnos s svojim pastirom, stadom i obitelji. Francuski pisani izvori iz 1407g. govore o velikoj koristi ''Velikih pasa planina'' kao cuvara dvorca u Lurdu (i danas sluze kao cuvari dvorca i svetista u Lurdu).
1675g. prihvaceni su kao Kraljevski psi Francuske od strane Dauphina na dvorcu Luja XIV, i posljedicno potraznja za njima je izuzetno narasla medju Francuskim plemstvom. Zbog svog izrazito dobrog njuha i savrsenog vida, jedan pas se vodio kao dva covijeka, bilo kao cuvari dvorca ili pratioci pastira. Iako je zanimljvo njihovo koristenje od strane plemstva i kraljevskih obitelji, slavu ovom psu je donjela njihova besmrtna predanost njihovom vlasniku, obitelji i stadu.
Preko oceana:
1662 godine dovedeni su u Newfounland kao pratioci Baskijskih ribara pri osnivanju novog naselja. Tu su ih poceli pariti s kovracavim crnim retriverima, omiljenima medju Engleskim naseljenicima. Ovo krizanje je rezultiralo Landseer (crno bijeli) Newfoundlanderom. Prvi psi u SAD-u su dovedeni od strane Generala Lafayetta 1824 godine. On je poklonio 2 muska psa J.S. Skinneru autoru ''The Dog and Sportsman''. 1850 Kraljica Victorija je posjedovala Pirinejca i posljedicno 1885-86 English Kennel Club ih je registrirao kao pasminu i predstavio ih na izlozbi u Crystal Palaceu.
1870 godine Pirinejac je koristen uz druge velike pasmine za ozivljavanje St. Bernarda koji su jako pali u broju zbog losih prilika u Svicarskoj (lavine poglavito).
Pocetkom 20st. pasmina je gotovo nestala, zbog manjka prirodnih neprijatelja a i time svrhe za njeno drzanje.1907 Monsieur Dretzen iz Pariza skupa sa Grofom de Bylandt od Nizozemske i Monsieur Byasson od Argeles Gazostsa osnovali su Club du Chien des Pyrenées (CCP) A.K.A. Argeles Club u Argeles Gazostu. Pretrazivali su Pirinejski lanac za ''bezgresno tipicne'' primjerke koje su potom parili u Parizu. Nakon Prvog Svijetskog rata broj i kvaliteta pasmine su bili ozbiljno ugrozeni, tek uz velik trud odredenih uzgajivaca koji su se udruzili u Reunion des Amateurs de Chiens Pyreneans klub koji i danas postoji, Pirinejci su spaseni. Oni su izdali standard pasmine 1927. U Drugom Svijetskom ratu sluzili su za vucu artiljerije preko Pirineja i Alpa i nakon svrsetka takodjer im je broj znatno pao no francuski uzgajivaci su opet vratili pasminu na noge. Danas Pirinejaca ima u gotovo svakoj drzavi a u zemljama poput Kanade koriste se u iskonskom obliku najcesce u kombinaciji s Maramencima.
Standard pasmine:
Opci izgled:
Mocan i impozantan pas s odredenom elegancijom. Velik, snazne gradje ali ne glomazan.
Karakteristike:
Prirodni cuvar ovaca i pastira.
Temperament:
Tiho samopouzdan. Nervoza i neprovocirana agresija se smatraju manama.
Glava i lubanja:
Snazna glava bez gubitka teksture dlake, meka (without coarseness neznam kak da prevedem ), ne prevelika u korelaciji s velicinom psa. Lubanja zakrivljena gledano sprijeda i sastrane. Sirina na najsirem djelu otprilike jednaka kao od zatiljka do
stop-a (prijevod? xD). Glava promatrana odozgo treba davati ''V'' oblik, dobro ispunjena ispod ociju. Strane gotovo ravne i dobre dubine. Bez ocitog stop-a ili pretjerano klepavih hrbtova obrvi, samo mala brazda, tako da su njuska i lubanja spojene blagim padom. Snazna njuska, srednje duzine, lagano zasiljena pri vrhu. Nos crni.
Oci:
Oblika ljesnjaka, tamno jantarno-smedje boje. Close-fitting trepavice nekako nepravilno smjestene, obrubljene crnim. Padajuca donja trepavica nije pozeljna. Inteligentan i kotemplativan pogled.
Usi:
Relativno male, trokutaste, zaobljene na vrhovima. Polozene uz tjelo, malo podignute pri uzbunjenosti ili promatranju.
Usta:
Kompletno zubalo, zdravo, snazno i ravnomjerno. Skarni zagriz je ispravan, ali se tolerira i pincher zagriz. Close-fitting usne, gornja preklapa donju. Nepce crno ili isarano crnim pigmentom.
Vrat:
Snazan, dosta kratak. Mali ili bez podvratnika.
Prednje noge:
Snazna ramena, leze blizu tjela. Srednja nakrivljenost izmedju lopatica i gordnjeg djela noge. Noge ravne, teske kosti, misicave. Laktovi ne predaleko od prsa, a ni preblizu. Veze cvrste.
Trup:
Siroka prsa dolaze do malo ispod laktova; stranama lagano zaokruzenim prsni kos se proteze dosta iza. Dugacka ledja, siroka, misicava, ravna. Muzijaci imaju naglaseniji struk.
Straznje noge:
Siroke snazne prepone, istaknute butine, lagano padajuci krtnjak, ujednacen prijelaz u rep. Snazni dewclaws (2 dodatna prsta na straznjim nogama), nedostatak je vrlo nepozeljna osobina. Noge ravne, mogu malo naginjat prema van.
Sape:
Kratke, kompaktne, prsi lagano idu u luk, cvrsti nokti.
Rep:
Bujan u korjenu, postepeno se usiljuje prema vrhu, preferirano svijen. Gusta duga dlaka. Nosi ga spustenog lagano svijenog u stranu, dize ga postupno pri zainteresiranocu ili uzbunonjenoscu kada je dignut svinut u krug visoko iznad njegovih ledja
Krzno:
Debela podlaka fine dlake. Gornja dlaka deblja, grublja, ravna ili valovita, nikada kovrcava. Duza prema repu. Formira grivu oko ramena i vrata. Zenke imaju meksu dlaku i manju grivu oko ramena i vrata.
Kretanje:
Vrlo slobodno, neumorno nikad nezgrapno. Relaksirano, pokretan snaznim straznjim nogama. Krece se u svojim kapacitetima, ipak krece i u erupcije brzine. Hoda sporijim ritmom.
Boje:
Bijela
Bijela prosarana - sivom, svijetlo smedom, ''rust'', vuk sivom, ''badger'', svijetlije inacice limun boje. Na glavi, usima, repu, cak i par po tjelu je dopusteno.
Ostale nepozeljne
Crni nos, i crni obrub oko ociju. Jetrene i roze pigmentacije nepozeljne
Velicina:
Minimalna visina u grebenu: 70cm muzijaci, 65cm zenke. Vecina ce znatno premasit ove mjere, velicina je esencijalna pod uvijetom da su tip i karakter zadrzani.
Minimalna tezina: 50kg muzijaci, 40kg zenke, ovo je tezina za minimalnu visinu, veci psi su tezi. Tezina je proporcionalna velicini, dajuci mocnog psa velike snage, pretjerana tezina zbog nakupina sala je nepozeljna.
Stranica 1 / 1.
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.